Napisao: Selman Repišti

Valja li pisati,

da bi se disalo,

ili da se otkrije smisao,

il’, prosto, da bi se pisalo?

Treba li pjevati,

da bi se, riječima,

drugima zapovijedalo,

da bi se, iz sveg glasa, zijevalo,

il’, prosto, da bi se pjevalo?

Ne valja pisati,

samo da bi se čitalo,

do u tančine interpretiralo,

do u mučnine zanovijetalo.

Ne treba pjevati,

da bi se što dalje čulo,

da bi se nešto na jastuku usnulo,

da bi nam, prosto, već jednom svanulo.

Već valja pisati,

da bi se, napisano, moglo brisati,

da bi se nanovo moglo zapisati,

il’ opet, nekada, izbrisati.

A kako bi trebalo pjevati?

Onako, kako bismo mogli sazrijevati,

pobjedu nad sobom izvojevati i novu nit u staro ruho udijevati.

Leave a comment